Solin

Provided by:

Demo

Dobrodošli u Solin – kolijevku hrvatske povijesti i skriveni dragulj Dalmacije! Nekada veličanstvena antička Salona, glavni grad rimske provincije Dalmacije, danas je grad u kojem svaki kamen priča priču staru tisućama godina. Šetajući njegovim arheološkim lokalitetima, uz šum rijeke Jadro i pogled na planinu Kozjak, otkrit ćete čudesan spoj prošlosti i sadašnjosti. Pridružite nam se u putovanju kroz vrijeme, idealno za sve koji traže autentičan doživljaj i neispričane priče.

Audio guides available in:

Hrvatski

To find more content and listen to free audio guides, download the Voice of Norway app.

Points of interest

#1

Rijeka Jadro

Pred tobom se nalazi rijeka Jadro, poznata i kao „Solinska Rika“ – naizgled kratka, ali toliko važna da je kroz stoljeća postala žila kucavica cijele regije. Zamislite, samo 4,5 kilometra toka, a iz njezinih izvora pije pola Dalmacije: Split, Kaštela, Trogir i naravno Solin, grad koji joj duguje život i ime. Jadro izvire u podnožju moćnog Mosora, na visini od 35 metara, i već od prvih metara nosi priče starih Ilira, rimskih careva i hrvatskih kraljeva. Nije slučajno što je nazivaju „hrvatskim Jordanom“ – upravo su u njezinim bistrim vodama Hrvati primali kršćanstvo, a simbolika tog čina živi i danas. Rijeka je pravi krški fenomen: njezina voda dolazi iz dubokih podzemnih tokova, a cijeli sliv Jadra procjenjuje se na čak 250 do 500 km² – što znači da se dijelom hrani iz istog podzemlja kao i Cetina. Gornji tok Jadra proglašen je posebnim rezervatom zbog endemske mekousne pastrve, „Solinke“, ribe koja ne živi nigdje drugdje na svijetu. Nažalost, danas joj prijeti invazivna kalifornijska pastrva, što je izazvalo pravu malu ekološku uzbunu. U antičko doba, Jadro je bio izvor života za Salonu i kasnije Dioklecijanovu palaču. Zamislite, Rimljani su izgradili akvadukt dug 9 kilometara, dvostruko duži od same rijeke, kako bi doveli vodu do Splita – a ostaci tog inženjerskog čuda i danas su vidljivi. Legenda kaže da se i sam Dioklecijan kao dijete igrao na obalama Jadra, a kao car vratio se piti vodu iz rijeke svog djetinjstva. Srednji vijek donosi novu simboliku: otočići nastali od rukavaca Jadra postaju mjesta krunidbe i pokopa hrvatskih kraljeva. Gospin Otok i Šuplja crkva čuvaju grob kraljice Jelene i sjećanje na krunidbu kralja Zvonimira 1075. godine. Danas je Jadro puno više od povijesnog spomenika – to je živi park u srcu Solina, s mostovima, patkama, labudovima i jedinom sačuvanom mlinicom, Gašpinom mlinicom iz 18. stoljeća, gdje još uvijek možete vidjeti kako se nekad mljelo žito. Rijeka je i prirodno sklonište za ptice poput čaplji i kormorana, a njezina voda i dalje je simbol čistoće i trajnosti solinske baštine.

Audio guides available in:

Hrvatski

#2

Šuplja Crkva

Slijedi vam priča o Šupljoj Crkvi, mjestu gdje su se ispreplele sudbine kraljeva, redovnika i naroda, a svaki kamen skriva tragove prošlih stoljeća. Ova crkva, poznata i kao crkva svetog Petra i Mojsija, nije tek još jedan arheološki lokalitet – ona je srce starohrvatske povijesti i krunidbena dvorana hrvatskih vladara. Zamisli da stojiš istočno od antičke Salone, tik uz žubor rijeke Jadro, na tlu gdje su još u 6. stoljeću prvi kršćani sagradili baziliku i groblje. Tada je ovo mjesto bilo dio živopisne nekropole, a kasnije, u 11. stoljeću, Hrvati su na tim temeljima podigli impozantnu trobrodnu baziliku, tada najveću u ovom kraju, s karakterističnim ranoromaničkim obilježjima. Pet parova stupova dijelilo je unutrašnjost crkve u tri broda, a posebnost su bile tri apside uklopljene u samo tijelo građevine. No, ono što Šuplju Crkvu čini zaista posebnom nije samo arhitektura. Ovdje je 8. listopada 1076. godine okrunjen kralj Dmitar Zvonimir, a obred je vodio papin legat Gebizon – što je bio jasan znak političkog utjecaja Rima na tadašnje hrvatsko kraljevstvo. Zamislite taj prizor: kralj na prijestolju, okupljeni velikaši, svećenici, i narod – svi svjedoci povijesnog trenutka koji je zauvijek obilježio ovo mjesto. Zanimljivo, neki fragmenti reljefa pronađenih u crkvi prikazuju upravo kralja Zvonimira kako prima poklonstvo svojih podanika, a dijelovi oltarne ograde danas su ugrađeni u krsni zdenac splitske krstionice sv. Ivana. Ime „Šuplja Crkva“ nastalo je kad je tijekom ratova između Mlečana i Turaka u 17. stoljeću urušen krov, a kroz ostatke zidova počelo je puhati vrijeme i povijest. Na crtežu iz 1571. godine crkva je još imala zvonik i zidove, ali krov je već bio nestao. Uz crkvu je postojao i benediktinski samostan, čiji je opat Urso bio blizak prijatelj kralja Zvonimira – možda je upravo ta povezanost razlog zašto je ova crkva izabrana za krunidbu. Posebno zanimljivo: zbog promjena u koritu rijeke Jadro i nanosa mulja iz potoka sv. Ilije, danas je pločnik crkve ispod razine rijeke, što je rijedak primjer kako priroda može preoblikovati povijesni krajolik. Arheološka istraživanja, koja traju još od 1927. godine, otkrila su brojne nalaze, uključujući i bizantske zlatnike iz vremena cara Heraklija – svjedočanstvo burnih vremena kad je Salona gubila svoj značaj pod pritiskom gospodarskih i političkih kriza. Ako te zanima kako je život tekao uz Jadro i nakon srednjeg vijeka, samo nekoliko koraka dalje možeš posjetiti Gašpinu mlinicu, koja priča priču o gospodarskom životu Solina od 18. do 20. stoljeća.

Audio guides available in:

Hrvatski

#3

Gašpina Mlinica

Upravo pred vama stoji Gašpina mlinica koja nam otkriva kako se grad razvijao od 18. stoljeća, ali i mnogo više: ovdje se, na obali rijeke koja nikad nije presušila, isprepliću priče o radu, susretima i svakodnevici kakva se danas teško može zamisliti. Mlinice na Jadru prvi put se spominju još davne 1069. godine, u darovnici kralja Petra Krešimira IV., no Gašpina mlinica pripada novijoj generaciji – izgrađena je početkom 18. stoljeća, nakon što je područje oslobođeno od Turaka. Prvi pisani trag o njoj datira iz 1711. godine, a vlasništvo je preuzela obitelj Kljaković Gašpić, čije je prezime i danas sinonim za ovu mlinicu. Zamislite sliku iz prošlosti: jesen stiže, a karavane seljaka iz Zagore spuštaju se s Klisa, barke s otoka Čiova, Brača, Šolte i Korčule pristaju uz obalu Jadra, čekajući svoj red za mljevenje žita. U Gašpinoj mlinici, najvećoj i najvažnijoj na rijeci, istovremeno je radilo čak 15 mlinskih postrojenja – prava mala industrija u srcu Dalmacije. Austrijski katastar iz 1831. bilježi sedam solinskih mlinica s ukupno 51 mlinskim kolom, a Gašpina je bila najznačajnija među njima. Građevinski sklop čine četiri kamene prizemnice u nizu, s dvostrešnim krovovima od kamenih ploča. Najrašireniji tip mlinskog kola u Dalmaciji – horizontalno, s kamenim kolima i drvenim osovinama – pokretala je voda koja je kroz jaže (posebne žljebove) padala s visine od 2–3 metra. Posebno zanimljivo: za nadvratnike su korištene antičke nadgrobne stele iz Salone, što svjedoči o domišljatosti i recikliranju materijala još u to doba. No, Gašpina mlinica nije služila samo za mljevenje žita – tridesetih godina prošlog stoljeća ovdje se brusilo i staklo, a život u mlinici bio je središte društvenih zbivanja. Mlinarstvo je dugo bilo unosan posao, a tek s dolaskom električnih mlinova i industrijalizacijom, mlinica polako gubi svoju ulogu. Ipak, mlinica je radila sve do šezdesetih godina 20. stoljeća. Nakon što je desetljećima bila prepuštena zubu vremena, Gašpina mlinica je obnovljena između 2002. i 2008. godine, s posebnim naglaskom na korištenje tradicionalnih materijala poput vapnenog morta i kamenog agregata, kako bi joj se vratio izvorni sjaj. Danas je upisana u Registar kulturnih dobara RH kao primjer javne građevine i nezaobilazna točka svakog posjetitelja Solina. Možda najzanimljivija činjenica: Gašpina mlinica starija je od mnogih država svijeta, pa tako i od SAD-a i Australije – što posebno fascinira strane turiste koji je posjećuju. Danas o njoj brinu lokalne obitelji koje žele svakome tko kroči kroz njezina vrata dočarati život bez televizora, mobitela i interneta – život u kojem su se vijesti, priče i prijateljstva stvarali upravo ovdje, uz šum vode i miris svježe samljevenog brašna.

Audio guides available in:

Hrvatski

#4

Gradina Park

Gradina se smjestila sjeverno od crkve Gospe od Otoka, tik uz desnu obalu rijeke Jadro. Ovdje je, u doba cara Justinijana, izgrađena crkva s kupolom – nešto što je tada bilo pravo arhitektonsko čudo. Odnosno, dok su se u Europi još gradile jednostavne bazilike, ovdje je već stajala crkva s centralnim tlocrtnim planom! No, prava priča kreće u 16. stoljeću. Osmansko Carstvo gradi utvrdu 1531. godine, i to – vjerovali ili ne – za samo 15 dana! Kada su je uskoci srušili, Turci su je obnovili za još nevjerojatnijih 20 dana. Tijekom opsade Klisa, Gradina je bila ključna točka: tko je kontrolirao Gradinu, mogao je presjeći opskrbu i sudbinu cijelog kraja. Unutar zidina, nekadašnja crkva postaje džamija – još jedan dokaz kako je ovo mjesto uvijek bilo na granici svjetova i kultura. Legenda kaže da su ovdje posljednje bitke vodili kliški uskoci predvođeni Petrom Kružićem, jednim od najpoznatijih hrvatskih vojskovođa. Nakon pada Klisa 1537., Turci su Gradinu napustili, a ona je polako počela zaboravljati zvukove ratova. Ali povijest ovdje ne miruje. Početkom 20. stoljeća don Frane Bulić je bio uvjeren da je pronašao Zvonimirovu krunidbenu baziliku, no kasnija istraživanja su pokazala da je ipak bio u zabludi. Danas Gradina ima potpuno novu ulogu: ljeti postaje pozornica pod zvijezdama, gdje se povijest i umjetnost spajaju na najljepši način.

Audio guides available in:

Hrvatski

#5

Gradska groblja

Tri glavne nekropole pratile su stare prometnice, kao da su željele da svaki putnik zna: ovdje su počivali oni koji su gradili ovaj svijet. Zapadno groblje, smješteno odmah do amfiteatra, istraživano je kasnih osamdesetih godina prošlog stoljeća. Zamislite zidove od modraca koji su ograđivali grobne čestice – poput privatnih vrtova za vječni mir. U tim grobovima pronađeni su sarkofazi, urne, pa čak i žrtvenici, što pokazuje koliko je pogrebni ritual bio važan stanovnicima Salone. Istočno groblje, uz cestu prema Klisu, pravo je malo vojno groblje: ovdje su pronađene stele rimskih vojnika VII. legije, s natpisima koji otkrivaju tko su bili i odakle su došli. Jugoistočno groblje krije nadgrobni natpis Gaja Emilija Ingena iz 1. stoljeća, koji je prvi spomenuo popločanu cestu preko močvara – što je tada bio pravi inženjerski podvig! S dolaskom kršćanstva, Salona postaje jedno od najvažnijih središta ranog kršćanstva na Jadranu. Nekropole poput Manastirina i Kapljuča, koje su rasle uz bazilike izgrađene nad grobovima mučenika, postaju mjesta okupljanja i štovanja. Manastirine su bile najveće starokršćansko groblje, a bazilika posvećena sv. Dujmu bila je toliko impresivna da su je hodočasnici opisivali kao "dvoranu svjetlosti". Kapljuč je, s druge strane, posebno važan zbog kulta petorice mučenika iz Dioklecijanovog doba. A sada dolazimo do Gospina Otoka, gdje se upravo nalazite. Ovo mjesto krije grobove solinskih kršćana od 17. stoljeća, a povjesničari nagađaju da bi ovdje mogli počivati i neki hrvatski vladari, uključujući legendarnu kraljicu Jelenu. Zamislite samo kakve bi tajne mogla otkriti još jedna arheološka sezona! Ne smijemo zaboraviti ni ilirska naselja u okolici, poput gradina ispod Klisa, sa svojim vlastitim nekropolama. Nakon što je Salona pala 614. godine, Hrvati su nastavili tradiciju pokapanja na ovom području – groblja na Gajinu, Glavičini i Majdanu čuvaju tragove tog novog početka. Zanimljivo je da su mnoga groblja smještena uz stare putove ili crkve, što pokazuje koliko su promet i vjera određivali život, ali i smrt.

Audio guides available in:

Hrvatski

#6

Majdan

Trenutno se nalazite na povijesnom području Majdan, smješteno uz rijeku Jadro, bogato slojevima kulturne i industrijske baštine koja se proteže od antičkih vremena do 19. i 20. stoljeća. Arheološki nalazi ističu rimski zahod s vodenim ispiranjem, što je rijedak primjer sanitarne infrastrukture iz rimskog razdoblja. Nažalost, prije sustavnih istraživanja uništeno je preko stotinu antičkih grobova, što je umanjilo arheološki potencijal ovog lokaliteta. Naziv "Majdan" potječe od turske riječi za rudnik, što ukazuje na povijesnu povezanost s vađenjem kamena ili minerala u tom području. Tijekom 19. stoljeća Majdan postaje središte industrijske proizvodnje, gdje su hidrocentrale i mlinovi prenamijenjeni u električne postrojenja. U blizini je izgrađeno radničko naselje, uključujući značajnu Vidovićevu kuću, koja je služila kao smještaj za radnike iz različitih dijelova Austro-Ugarske monarhije. Iako su mnogi industrijski objekti djelomično očuvani, stambene zone postupno su integrirane u šire gradsko područje Solina. Fotografije iz 1928. godine svjedoče o svakodnevnom životu u ovom naselju. U povijesnom kontekstu, iako su u okolici Solina pronađeni tragovi starohrvatskih naselja iz 9. do 11. stoljeća, sam toponim Majdan javlja se tek u novije vrijeme. Njegov geostrateški položaj uz rijeku Jadro omogućio je korištenje hidroenergije, što je bilo karakteristično za solinski prostor još od rimskih vremena. Majdan je područje gdje se isprepliću ostaci antičkih sanitarnih objekata, rudarskih aktivnosti i radničkog naselja. Njegova transformacija odražava gospodarski razvoj Dalmacije tijekom prijelaza iz 19. u 20. stoljeće. Iako danas nema status zaštićene zone, ostaci tvorničkih zgrada i arheološki nalazi čine ga vrijednim dokumentacijskim resursom za proučavanje povijesti ovog područja.

Audio guides available in:

Hrvatski

#7

Rižinice

U ovom trenutku se nalazite na arheološkom lokalitetu Rižinice. Ovaj lokalitet je poznat kao mjesto gdje je knez Trpimir oko 852. godine podigao prvi benediktinski samostan na hrvatskom prostoru. Ovaj kompleks, smješten uz potok sv. Ilije, predstavlja ključno nalazište za razumijevanje ranosrednjovjekovne hrvatske povijesti i kontinuiteta naseljavanja od antičkih vremena. Knez Trpimir spominje samostan u darovnici iz 852. godine, koja se smatra prvim dokumentom s imenom Hrvata (*Christiano nomine Croatorum*). Samostan je osnovan na temeljima antičke vile rustice iz rimskog razdoblja, što ukazuje na ponovnu upotrebu postojećih građevina. Crkva u sklopu samostana imala je polukružnu apsidu i bila je ukrašena oltarnom pregradom s natpisom *"*Za kneza Trpimira", pronađenom 1891. godine. Don Frane Bulić započeo je prva arheološka istraživanja 1895. godine, otkrivši temelje crkve, samostanskih zgrada i starohrvatskog groblja s 10 ovalnih grobova prekrivenih kamenim pločama. Grobovi potiču od antičkog doba do 15. stoljeća, s nalazima nakita poput naušnica i prstenja te rimskih sarkofaga, uključujući jedan posvećen Korneliji. Fragment zabata s natpisom kneza Trpimira potvrdio je autentičnost lokaliteta i povezanost s hrvatskim vladarima, dok su arhitektonski ostaci uključivali antičke zidove od kamena i žbuke te srednjovjekovne dijelove samostana. Tijekom novijih iskopavanja pronađena su dva neotvorena rimska sarkofaga, od kojih jedan sadrži natpis posvećen Korneliji. Danas su Rižinice uređene kao izletište s vidikovcem, stolovima i sanitarnim čvorom. Rižinice su nacionalno zaštićeno nalazište prve kategorije, ključno za proučavanje hrvatskog srednjeg vijeka i crkvene arhitekture. Samostan je bio središte vjerskog i političkog života Trpimirove države, a njegov položaj na brežuljku odražava benediktinsku praksu smještaja samostana na uzvišicama. Nalazi potvrđuju vezu između antičkog naslijeđa Salone i ranohrvatske državnosti, čineći Rižinice simbolom kontinuiteta hrvatske povijesti.

Audio guides available in:

Hrvatski

#8

Gospin Otok

Zamislite da stojite na mjestu gdje je, prema predaji, započela hrvatska povijest na ovim prostorima – na Gospinom Otoku u Solinu. Ovaj mali otočić, obgrljen rukavcima rijeke Jadro, nije samo slikovita oaza zelenila, nego i živi muzej tisućljetne baštine, mjesto gdje su se ispreplele sudbine kraljeva, kraljica i naroda. Gospin Otok nosi titulu „Prvog naselja Hrvata“ u Solinu, a arheološki tragovi otkrivaju još dublje slojeve: ispod današnje crkve pronađeni su ostaci rimskih zidova, što znači da je ovdje život bujao i prije dolaska Hrvata. Zamislite samo – svaki korak po ovom tlu vodi vas kroz stoljeća, od antičke Salone do današnjih dana. U 10. stoljeću, hrvatska kraljica Jelena, poznata i kao „majka siročadi i udovica“, dala je podići dvije crkve: Blažene Djevice Marije i svetog Stjepana. Upravo u crkvi svetog Stjepana pokapani su pripadnici kraljevskih obitelji, a tu je, tijekom vrućeg kolovoza 1898., don Frane Bulić pronašao razbijeni sarkofag s natpisom kraljice Jelene – trenutak koji je izazvao pravu malu senzaciju među okupljenom djecom i radnicima. Taj pronalazak, s ispisanim slovima „HEL“, bio je poput povijesne slagalice koja je napokon dobila ključni komadić. Obje crkve preživjele su tatarske provale 13. stoljeća, ali su tijekom turske okupacije u 16. stoljeću postale ruševine. Na njihovim temeljima, u 17. stoljeću, niknula je nova crkva s karakterističnim zvonikom na preslicu, a nakon požara 1875. godine, izgrađena je današnja župna crkva Gospe od Otoka 1878. godine. Danas su na lokalitetu jasno vidljivi temelji srednjovjekovnih crkava – pravi raj za arheologe i ljubitelje povijesti. No, Gospin Otok nije samo arheološki biser. Nakon posjeta pape Ivana Pavla II. 1998., ovo mjesto postaje simbol vjerskog i nacionalnog identiteta, gdje se svake godine okupljaju tisuće vjernika, posebno na blagdan Velike Gospe 15. kolovoza. Jedna od zanimljivosti koju možda niste znali: upravo na Gospinu Otoku 1976. godine održano je veliko slavlje povodom 1300 godina kršćanstva u Hrvata, a tada je kroz Solin prošla procesija s likom Gospe hrvatskoga krsnog zavjeta – događaj koji je ušao u povijest. Najnoviji dodatak ovom povijesnom kompleksu je moderna bazilika sv. Obitelji, dovršena 2020. godine, koja na poseban način spaja tisućljetnu tradiciju i suvremenu duhovnost.

Audio guides available in:

Hrvatski

Solin

Points of interest