Trogir
Provided by:
Demo
Trogir is a city in central Dalmatia, located 25 kilometers west of Split, on a small island between the mainland and the island of Čiovo, with which it is connected by stone bridges. The city has a long history that dates back to the 3rd century BC, when it was founded by Greek colonists from the island of Vis. Over the centuries, Trogir has been influenced by the Greeks, Romans, Venetians and other cultures, which can be seen in its architecture and urban structure. The historic core of Trogir, which abounds in palaces, churches, towers and fortresses, is listed on the UNESCO World Heritage List due to its exceptional preservation and cultural value. The city is known for its numerous cultural and historical monuments, among which the Cathedral of St. Lawrence with the portal of Master Radovan, the Kamerlengo fortress and the Ćipiko palace stand out. Trogir is today an administrative part of the Split-Dalmatia County and consists of several settlements, including the islands of Drvenik Veli and Drvenik Mali
To find more content and listen to free audio guides, download the Voice of Norway app.
Points of interest
#1
Porta terra ferma (sjeverna vrata)
Nalazite se ispred Porta terra ferme, sjevernih gradskih vrata Trogira. Ova vrata predstavljala su ulaz u grad s kopnene strane, posebno važan u vrijeme kada je Trogir bio otočni grad okružen obrambenim kanalima i zidinama. Izvorno su bila dio obrambenog sustava koji se razvijao od srednjeg vijeka, a današnji izgled vrata potječe iz 17. stoljeća, kada su obnovljena i oblikovana u stilu kasne renesanse s baroknim utjecajima. Nekada su ova vrata bila povezana s kopnom pokretnim mostom koji je prelazio preko obrambenog kanala. Taj kanal je u međuvremenu zatrpan, a i sami obrambeni zidovi oko Trogira su srušeni tijekom 19. stoljeća u sklopu urbanističkih zahvata. Ipak, sjeverna gradska vrata su sačuvana i danas čine jednu od rijetkih očuvanih cjelina nekadašnjih zidina. Iznad ulaza nalazi se kameni kip sv. Ivana Trogirskog, zaštitnika grada i jednog od njegovih najpoštovanijih povijesnih ličnosti. Sv. Ivan, poznat kao i Ivan Ursini, bio je biskup Trogira u 11. stoljeću. Prema predaji, zaslužan je za čudesno spašavanje grada od napada Normana - kada su neprijateljske trupe pokušale zauzeti Trogir, sv. Ivan se navodno ukazao na zidinama i svojim blagoslovom odbio napad. Od tada je čašćen kao zaštitnik grada, a njegov kip postavljen je upravno ovdje kako bi simbolički čuvao ulaz. Danas Porta terra ferma više ne služi kao obrambeni element, već kao spomenik urbanističke i obrambene povijesti Trogira. Prolaskom kroz ova vrata ulazite u staru gradsku jezgru, čiji raspored ulica i kamenih kuća i dalje svjedoči o srednjovjekovnom karakteru grada.
#2
Palača Garagnin Farfogna (gradski muzej)
Ispred vas je palača Garagnin-Fanfogna – danas Muzej grada Trogira, a nekad privatna rezidencija jedne od najutjecajnijih obitelji u gradu. Smještena unutar stare jezgre, palača nije nastala odjednom. Gradila se slojevito, kao i moć obitelji kojoj je pripadala. Garagnini su u Trogir stigli krajem 16. stoljeća kao venecijanski trgovci. Nisu dugo ostali “novi u gradu” – brzo su se integrirali u lokalnu plemićku strukturu i počeli kupovati kuće unutar zidina. Prava prekretnica dolazi u 18. stoljeću, kada se obitelj povezuje s plemićima Fanfogna ženidbenim vezama. Time nastaje palača kakvu danas vidimo – spoj više zgrada, različitih stilova: romaničkih temelja, gotičkih prozora i barokne nadogradnje koju je projektirao splitski graditelj Ignacije Macanović. Danas je u palači smješten Muzej grada Trogira, osnovan 1963., otvoren tri godine kasnije. Stalni postav prati razvoj grada od prapovijesti do sredine 20. stoljeća – kroz arheološke nalaze, srednjovjekovne dokumente, gradske nacrte, svakodnevne predmete iz plemićkih kuća i djela lokalnih umjetnika. Nisu izloženi samo predmeti – izloženi su tragovi gradske memorije. Zbirka uključuje i kamene ulomke iz rimskog doba pronađene prilikom rekonstrukcija i iskopavanja, ali i nacrte iz 19. stoljeća koji jasno pokazuju kako je Trogir ušao u moderno doba – bez rušenja, nego nadogradnjom. Muzej nije statičan. Povremeno se u prostoru održavaju tematske izložbe – primjerice, “Mystery of History” koristila je multimediju za prikaz slojevitog razvoja gradske jezgre, a retrospektiva Ive Dellalle otvorila je pogled u vizualnu kroniku dalmatinske svakodnevice. Osim toga, muzej sudjeluje u manifestacijama i radionicama koje otvaraju vrata građanima – ne samo u smislu ulaza, nego i u smislu dijaloga s vlastitom prošlošću.
#3
Kuća Berislavić
Pred vama je Kuća Berislavić, građevina iz kasnog srednjeg vijeka povezana s jednom od uglednijih trogirskih plemićkih obitelji. Smještena u staroj gradskoj jezgri, kuća je primjer stambene gotičke arhitekture i pokazatelj društvene strukture Trogira tog razdoblja. Obitelj Berislavić, poznata i kao Berislavići Trogirski, bila je utjecajna na lokalnoj i nacionalnoj razini. Njihova moć bila je povezana s upravnim, crkvenim i vojnim funkcijama. Najpoznatiji član bio je Petar Berislavić, rođen 1475. godine u ovoj kući. Školovao se za svećenika, ali ga je politička karijera brzo povukla u višu sferu. Godine 1512. postao je hrvatski ban. U vrijeme kada je hrvatsko-ugarsko kraljevstvo bilo pod stalnim pritiskom Osmanlija, Petar je vodio obrambene operacije na južnim granicama. Poginuo je 1520. u zasjedi kod Vražje gore. Njegova smrt odjeknula je u tadašnjim europskim političkim krugovima, a u hrvatskoj povijesti ostao je upamćen kao simbol otpora. Kuća se ističe gotičkim prozorima i nizom kamenih grbova na pročelju. Grbovi nisu dekoracija, već oblik identifikacije. Uočljive su razlike u ornamentici, što ukazuje na postojanje više grana unutar iste obitelji, ali i na želju za naglašavanjem vlastitog položaja u javnom prostoru. U srednjovjekovnom gradu, ovakvi simboli bili su dio svakodnevne komunikacije moći. Danas je kuća zatvorena za javnost, ali ostaje čitljiv arhitektonski trag jednog društvenog sloja i političkog trenutka.
#4
Palača Cippico
Nalazite se pred Palačom Cippico, jednom od istaknutijih građevina u povijesnoj jezgri Trogira. Smještena točno nasuprot katedrale sv. Lovre, palača je stoljećima predstavljala ogledalo moći i ambicije obitelji Cippico, jedne od ključnih aktera u političkom i kulturnom životu grada. Obitelj Cippico potječe iz Trogira, a u 15. stoljeću bilježi najveći uspon. Koriolan Cippico, njihov najpoznatiji potomak, bio je humanist, vojni zapovjednik i pisac. Sudjelovao je u pomorskim bitkama pod zastavom Mletačke Republike i o tim iskustvima napisao djelo De bello Asiatico – tekst na latinskom jeziku koji danas predstavlja važan izvor za povijest sredozemnih sukoba s Osmanlijama, ali i značajan doprinos humanističkoj književnosti. Današnji izgled palače rezultat je sustavnog širenja – obitelj je postupno otkupljivala okolne kuće i povezivala ih u cjelinu. Najveće preinake izvedene su u 15. stoljeću, kada je pročelje oblikovao kipar Andrija Aleši. Posebno se ističu ukrašeni trifori i balkon na istočnoj strani. Prolaznici ih lako prepoznaju zbog fine kamene dekoracije koja je tada bila pokazatelj prestiža, ali i veza s krugom renesansnih umjetnika. U unutarnjem dvorištu nalazi se figura pijetla, ratni trofej s pramca osmanske galije zarobljene kod Lepanta 1571. godine. Nije riječ o ukrasu, već o jasnoj poruci – moć obitelji nije bila samo simbolična, već i vojno potvrđena. Iako danas nije otvorena za javnost, palača i dalje privlači pažnju zbog svoje pozicije, arhitekture i povijesne slojevitosti.
#5
Gradska loža i sat
Nalazite se ispred Sat-kule, nekadašnjeg zvonika crkve sv. Sebastijana. Crkva je sagrađena 1476. godine kao zavjet građana Trogira u vrijeme kužne epidemije. Današnja kula ostatak je te građevine, koja više ne postoji u izvornom obliku. Kula je u 15. stoljeću prenamijenjena i pretvorena u sat-toranj. Njezina funkcija postala je praktična – mjerenje vremena za gradsko stanovništvo. Nalazi se odmah uz Gradsku ložu, što nije slučajno. Loža je bila mjesto javnih suđenja i okupljanja, a sat je označavao točno vrijeme za početak zasjedanja i drugih aktivnosti. Brojčanik sata postavljen je na pročelje kule, a sustav za navijanje i pogon sata smješten je unutar konstrukcije. Sat je kroz stoljeća više puta obnavljan, ali mehanizam je zadržao osnovnu funkciju i izgled. Nema ukrasne funkcije, već je služio isključivo za orijentaciju. Iako više nije jedini izvor vremena u gradu, sat i dalje radi. Mehanizam je redovito održavan, a kula se koristi kao orijentir zbog svoje lokacije uz centralne točke stare jezgre – Katedralu sv. Lovre i Palaču Cippico.
#6
Katedrala sv. Lovre (sv. Ivana)
Nalazite se ispred Katedrale sv. Lovre, smještene na glavnom gradskom trgu. Izgradnja je započela 1213. godine na mjestu starije crkve, ranokršćanske bazilike koja je uništena u saracenskom napadu 1123. Nova katedrala gradila se postupno, kroz više stoljeća, pa se u njoj isprepliću romanički, gotički, renesansni i barokni elementi. Iako je službeno posvećena svetom Lovri, lokalno stanovništvo često je naziva i Katedrala sv. Ivana, prema Ivanu Trogirskom, biskupu iz 11. stoljeća. Ivan je bio benediktinac, poznat po pomoći siromašnima i obrani grada. Umro je 1111., a njegovo se grobno mjesto ubrzo počelo smatrati svetim. Na zapadnom pročelju nalazi se Radovanov portal, završen i potpisan 1240. godine. Portal prikazuje prizore iz Biblije, ali i svakodnevne teme – radove po mjesecima, životinje, mitološke figure. Radi se o jednom od najvažnijih srednjovjekovnih kamenih reljefa u Hrvatskoj. Unutrašnjost katedrale sačuvala je osnovnu romaničku strukturu – trobrodnu baziliku s apsidama. Tijekom 15. stoljeća dodani su gotički svodovi i sakristija. U isto vrijeme uređena je kapela sv. Ivana Trogirskog, u kojoj se čuvaju njegove relikvije. Kapela je rad domaćih i talijanskih klesara, izrađena u potpunosti od kamena, s naglašenim renesansnim oblicima. Crkva se i danas koristi za liturgiju. Ulaz je moguć tijekom dana, a za vrijeme misa prostor je otvoren vjernicima. Uz redovitu funkciju, koristi se i za koncerte, s obzirom na akustiku i veličinu prostora. Od 1997. katedrala je, zajedno s ostatkom povijesne jezgre Trogira, na UNESCO-ovom popisu svjetske baštine. Ta oznaka formalizira status koji je ovaj prostor imao i prije – kao središnje mjesto vjerskog, društvenog i arhitektonskog razvoja grada.
#7
Samostan sv. Nikole
Ovdje, uz jugoistočne gradske zidine Trogira, smješten je Benediktinski samostan sv. Nikole – tiho, ali snažno prisutan u životu grada više od devet stoljeća. Riječ je o najstarijem aktivnom ženskom benediktinskom samostanu u Hrvatskoj, osnovanom 1064. godine na poticaj svetog Ivana Trogirskog. Samostan je izgrađen na mjestu ranije crkve sv. Dujma. Kako se grad razvijao, tako se razvijao i samostan – širio se, dograđivao i prilagođavao okolini, do te mjere da su se pomicala i gradska vrata kako bi se nova krila uklopila u strukturu. Unatoč svemu, njegova temeljna svrha ostala je nepromijenjena: molitva, tišina i predanost. Samostanski život, skriven od pogleda iza kamenih zidova, odvija se u ritmu koji se gotovo nije promijenio stoljećima. Benediktinke i danas ustaju prije zore, dan započinju molitvom, a ostatak vremena posvećuju kontemplaciji, čitanju i ručnom radu. Unutar samostana smještena je Zbirka Kairos – mala, ali izuzetno vrijedna zbirka umjetnina. Središnji eksponat je reljef mladog boga Kairosa, grčko djelo iz 3. stoljeća prije Krista, koje prikazuje božanstvo trenutka – onog kratkog i neuhvatljivog. Legenda kaže da Kairos moraš uhvatiti za čuperak dok ti prilazi, jer kad prođe, za njega se više nemaš za što uhvatiti. Taj motiv stoljećima je bio podsjetnik na prolaznost i važnost sadašnjeg trenutka, što se savršeno uklapa u monaški način života. Osim Kairosa, zbirka čuva i brojne sakralne predmete, slike, relikvijare i knjige koji svjedoče o duhovnoj i kulturnoj dubini ovog mjesta. Iako samostan nije otvoren za svakodnevne posjete zbog kontemplativnog načina života benediktinki, zbirka Kairos može se razgledati uz prethodnu najavu.
#8
Porta marina (južna vrata)
Nalazite se ispred Porta Marine, južnih gradskih vrata Trogira, izgrađenih 1593. godine za vrijeme mletačke vlasti. Vrata su povezivala gradsku jezgru s morem i obalnim putem prema jugu, te su služila kao važan izlaz prema rivi i pristaništu. Za razliku od sjevernih vrata, Porta Marina nisu imala obrambenu funkciju, već praktičnu – korištena su za svakodnevni promet robe, ljudi i pomorskih aktivnosti. Grad Trogir bio je opasan zidinama, a ulazi u grad pažljivo su kontrolirani. Južna vrata bila su manja i jednostavnija, ali ključna za trgovinu i ribarstvo. Kroz njih su ulazile namirnice, izlazili ribari, vezivali se brodovi, i odvijao se velik dio svakodnevnog gradskog života. S padom osmanske prijetnje i slabljenjem obrambene funkcije zidina, Porta Marina postupno gube sigurnosnu ulogu i postaju dio gradske strukture. Danas su vrata okružena ugostiteljskim objektima, a vode prema šetnici i pogledu na kanal koji odvaja Trogir od kopna. Na zidu pokraj vrata nalazi se reljef svetog Ivana Trogirskog, gradskog zaštitnika. Sveti Ivan bio je biskup u 11. stoljeću, poznat po svojoj ulozi u obrani grada. Njegov prikaz na ovom mjestu simbolizira zaštitu putnika i povezanost grada s morem. Porta Marina ostaju jedno od glavnih prolaza prema staroj gradskoj jezgri i svakodnevno su u funkciji.
#9
Crkva sv. Ivana Krstitelja
Upravo stojite ispred Crkve sv. Ivana Krstitelja, jedne od najstarijih sakralnih građevina u Trogiru, smještene tik uz nekadašnja sjeverna gradska vrata. Podignuta je krajem 12. i početkom 13. stoljeća, u razdoblju kad se grad naglo širi kao političko i crkveno središte. Riječ je o rijetkom primjeru romaničke jednostavnosti sačuvane u gradu koji danas obilježavaju gotika i renesansa. Crkva je sagrađena od masivnih kamenih blokova, s pravokutnom apsidom i bez ikakvih monumentalnih ukrasa, što govori o njezinoj ranijoj funkciji – vjerojatno kao gradske zavjetne crkve ili manje župne crkve u razvoju urbane strukture. Tijekom arheoloških istraživanja otkriveni su ulomci ranokršćanske plastike, što otvara mogućnost da je ovo mjesto imalo religijsku funkciju i u znatno ranijim razdobljima. Posebno je zanimljiv kontekst posvete – sv. Ivanu Krstitelju, proroku koji u evanđeljima najavljuje dolazak Krista i simbolizira prijelaz iz starog u novo. Njegova se figura u srednjovjekovnom društvu vezivala uz obnovu i moralno čišćenje zajednice. Nije slučajno da mu je posvećena crkva upravo u dijelu grada kroz koji se ulazilo jer je bio smatran duhovnim čuvarom granica i prijelaza. U nekim dalmatinskim gradovima, uključujući Trogir, Ivanu Krstitelju pripisivalo se zaštitništvo nad javnim vrelima i pokrštavanjem novih članova zajednice. Crkva je kroz stoljeća dijelom urušena i nikada nije u potpunosti obnovljena. Danas je očuvan arheološki lokalitet s dijelovima zidova, apside i nekoliko dekoriranih kamenih fragmenata - ostacima nekadašnjih stupova i ukrasa. Unutrašnjost nije sačuvana, ali pojedini ulomci sugeriraju postojanje zidnih oslika ili reljefnih prikaza, možda upravo scene krštenja. Povremeno se koristi kao ambijent za manje izložbe, no njezina prava vrijednost leži u svjedočanstvu o prvim fazama urbanog razvoja Trogira i simbolici sveca kojem je posvećena.
#10
Dominikanski samostan i crkva sv. Dominika
Pred Vama je Dominikanski samostan i crkva sv. Dominika, smješteni uz zapadnu obalu povijesne jezgre Trogira. Samostan su osnovali dominikanci 1265. godine, u razdoblju kada se red proširio diljem dalmatinskih gradova. U Trogiru su brzo postali važan vjerski i intelektualni centar – fratri su se bavili propovijedanjem, poučavanjem i čuvanjem pisanih dokumenata, što je dodatno učvrstilo njihovu ulogu u javnom životu grada. Crkva sv. Dominika dovršena je tijekom 14. stoljeća. Građena je u gotičkom stilu, s jednostavnom jednobrodnom unutrašnjošću i neukrašenom fasadom, što odgovara prosjačkom karakteru reda. Ipak, na pročelju se nalazi reljef Bogorodice, rad kipara Nikole Dente iz 1372. godine. U unutrašnjosti se čuvaju važna umjetnička djela: renesansna grobnica obitelji Sobota, rad Nikole Firentinca iz 1469., te oltarna pala „Isusovo obrezanje“, koju je 1607. naslikao Palma Mlađi. Klaustar, dograđen u 15. stoljeću, bio je srce samostanskog života. U njegovoj blizini nalazila se knjižnica, a u arhivu su sačuvani povijesni zapisi značajni za razumijevanje gradskih i crkvenih prilika u Trogiru. Samostan je kroz stoljeća služio kao prostor obrazovanja i prepisivanja rukopisa, a dominikanci su ovdje djelovali sve do 20. stoljeća. Tijekom savezničkog bombardiranja 1944. godine sjeverno krilo samostana teško je oštećeno i nikada nije obnovljeno. Obnova ostatka kompleksa započela je 1970-ih godina, s ciljem očuvanja strukture i povijesne funkcije prostora. Danas crkva i samostan više nemaju redovničku zajednicu, ali su otvoreni javnosti.
#11
Tvrđava Kamerlengo
Ispred vas je Tvrđava Kamerlengo, najistaknutija obrambena građevina Trogira i jedan od njegovih najprepoznatljivijih simbola. Smještena na jugozapadnom rubu stare jezgre, neposredno uz more, podignuta je u prvoj polovici 15. stoljeća kao dio mletačkog utvrđivanja grada nakon preuzimanja vlasti 1420. godine. Tvrđava je služila kao vojno uporište i rezidencija mletačkog upravitelja, te je imala ključnu ulogu u kontroli pristupa gradskoj luci. Ime duguje mletačkom upravitelju grada – camerlengu – koji je ovdje imao sjedište. Osim što je služila kao rezidencija vlasti, tvrđava je bila ključni dio obrane grada s morske strane. Tvrđava ima trapezni tlocrt, s debelim kamenim zidovima, kutnim kulama i ophodnim hodnicima na vrhu. Najstariji dio je poligonalna Kula od Veriga, koja je postojala već krajem 14. stoljeća i kasnije je uključena u obrambeni sustav. Uz nju, tvrđava je imala prostorije za posadu, skladišta za oružje i malu kapelu sv. Marka – zaštitnika Mletaka. Na zidovima su i danas vidljivi reljefi lava sv. Marka, kao i grbovi mletačkog dužda Francesca Foscarija, admirala Pietra Loredana i trogirskog kneza Magdalena Contarinija – svi su na neki način povezani s gradnjom ili obnovom utvrde. Iako su drveni podovi i krovne konstrukcije propali, glavni zidovi ostali su gotovo netaknuti. S vrha tvrđave pruža se pogled na cijeli Trogir, more i okolne otoke – strateška prednost koja objašnjava zašto je baš ovdje sagrađena. U paru s kulom sv. Marka, tvrđava je kontrolirala pristup trogirskom pristaništu i zatvarala pomorski ulaz u grad željeznim lancem, koji se protezao preko kanala. Kamerlengo je bio više od obrambene građevine – bio je znak moći i kontrole, prije svega mletačke. Uloga mu je s vremenom slabila, osobito nakon pada Mletačke Republike 1797., ali je struktura ostala sačuvana. Danas je Kamerlengo mjesto kulturnih događanja – koncerti, kazalište, filmovi – no još uvijek zadržava onaj suhi, tvrdi karakter vojne arhitekture. Pogled s njegovih bedema podsjeća na ono što je nekoć značio: granica između sigurnog grada i otvorenog mora.
#12
Crkva Gospe od Karmela i ostaci gradskih zidina
Nalazite se ispred Crkve Gospe od Karmela, podignute početkom 17. stoljeća na vrhu nekadašnjeg trogirskog predgrađa koje je imalo ključnu obrambenu i vjersku funkciju. Iako naizgled skromna, crkva stoji na mjestu koje je stoljećima bilo točka nadzora nad kopnenim prilazima gradu – prostor između svetoga i strateškoga. Ovdje su u srednjem vijeku postojale starije bogomolje, no u 17. stoljeću, u vrijeme sve češćih napada s kopna, lokalna je zajednica odlučila obnoviti crkvu i posvetiti je Gospi Karmelskoj – zaštitnici mornara, vojnika, ali i umirućih. Blagdan Gospe Karmelske, 16. srpnja, postao je važan dan u životu Trogirana. Tada bi se ovamo uzdizale procesije s ikonom Gospe koju su nosile žene u narodnim nošnjama, a muškarci u tišini hodali uz zidine – zavjetni čin za zaštitu grada i obitelji. Legenda prenosi da su tijekom jedne takve procesije u 18. stoljeću oblaci iznenada zaklonili sunce, a jaka kiša natjerala neprijateljsku patrolu da se povuče – što su vjernici protumačili kao Gospin znak. Crkva je jednostavna: jednobrodna, s glavnim oltarom posvećenim Gospi i nekoliko bočnih oltara dodanih u kasnijim razdobljima. Zvonik uz pročelje sagrađen je tek u 18. stoljeću i dugo je služio kao promatračnica. Tijekom Domovinskog rata crkva je djelomično oštećena, no nikada nije izgubila liturgijsku funkciju – upravo su se ovdje u najtežim danima 1990-ih održavale mise za mir i pomirenje, daleko od gradske jezgre. Odmah uz crkvu nalaze se ostaci srednjovjekovnih zidina, danas dijelom uvučeni u strukturu kasnijih kuća. Suhozidna tehnika, ponegdje ojačana mortom, svjedoči o graditeljskim improvizacijama u vremenima nužde. Mještani su ih u 20. stoljeću zvali "bedemi Gospe", jer su vjerovali da je upravo neprestana prisutnost vjere ono što je spasilo ovu točku grada od potpunog uništenja.
#13
Kula sv. Marka
Nalazite se ispred Kule sv. Marka, podignute krajem 14. stoljeća, sagrađene u vrijeme kada je pomorska sigurnost bila od presudne važnosti, a grad se morao braniti od učestalih napada s mora – bilo od gusara, bilo u sklopu većih vojnih sukoba. Mlečani, koji su tada kontrolirali Trogir, ulagali su u obranu dalmatinskih gradova, a Kula sv. Marka bila je dio tog šireg plana. Zajedno s tvrđavom Kamerlengo, kula je činila zatvoreni obrambeni prsten – odavde se nadzirao prilaz luci i, po potrebi, zatvarao željeznim lancem koji je spajao ove dvije utvrde. Ta željezna barijera nije bila samo simbol kontrole, nego konkretna mjera obrane: svaki brod koji bi pokušao neovlašteno pristupiti gradu mogao bi biti zaustavljen ili potopljen. Kula je imala i važnu ulogu u signalizaciji – vizualnom komunikacijom s obližnjim stražarnicama javljale su se opasnosti ili dolazak savezničkih brodova. U mirnodopska vremena, prostorije unutar kule služile su za skladištenje baruta i oružja, ali i kao osmatračnica. Tijekom stoljeća uloga kule se mijenjala: od aktivne obrambene točke postala je dio svakodnevice grada, skladište, pa i orijentir pomorcima. Tijekom Domovinskog rata, kula je iznova aktivirana kao promatračnica – što svjedoči o njezinoj dugotrajnoj strateškoj važnosti.
#14
Zvonik crkve sv. Mihovila
Pred vama je zvonik nekadašnje crkve sv. Mihovila, podignut u 13. stoljeću, ovaj kvadratni zvonik danas je jedini vidljivi ostatak crkve koja je stoljećima bila župna crkva istočnog dijela grada, a uklonjena je u 19. stoljeću zbog urbanističkih preinaka. Zvonik je služio i liturgijskoj i funkcionalnoj svrsi – osim oglašavanja zvona, imao je ulogu stražarnice, što je u tom razdoblju bilo uobičajeno zbog nesigurnih prilika i čestih sukoba. Debljina zidova i jednostavna obrada ukazuju na to da je gradnja bila podređena dugotrajnosti i sigurnosti, a ne dekoraciji. Posebno je važan jer nije rekonstruiran u kasnijim razdobljima – za razliku od mnogih drugih zvonika u Dalmaciji, na ovom su očuvani izvorni romanički elementi. Iako danas više nije u upotrebi, povremeno se koristi prilikom crkvenih blagdana, kada se zvona nakratko aktiviraju. Zvonik sv. Mihovila dio je šire slike srednjovjekovne urbanizacije Trogira i svjedoči o ulozi crkvenih institucija u oblikovanju gradskog prostora. Iako je crkva uz koju je pripadao nestala, njegova prisutnost omogućuje čitanje povijesnog sloja grada koji više nije vidljiv u svakodnevnom životu, ali je zadržan u njegovoj fizičkoj strukturi.
#15
Ostaci bastiona na sjeveru
Nalazite se ispred ostataka sjevernog bastiona, koji je bio dio novovjekovnog obrambenog sustava sagrađenog radi zaštite grada s kopnene strane. Bastion je podignut u 16. stoljeću, u razdoblju kada se ratna tehnologija mijenja pod utjecajem vatrenog oružja, a s njom i način projektiranja fortifikacija. Za razliku od srednjovjekovnih zidina s visokim kulama, bastioni su projektirani kao niske, široke strukture s kosim zidovima, čime su postali otporniji na udare topovskih kugli. Sjeverni bastion bio je među ključnim obrambenim točkama jer je pokrivao najranjiviju kopnenu prilaznu zonu grada. Imao je peterokutan tlocrt, s debelim kamenim zidovima i prostorima za smještaj topova. Donji dijelovi služili su za pohranu streljiva i opreme, dok su gornje platforme bile namijenjene postavljanju topničkih položaja. Povezanost s ostatkom obrambenog sustava omogućena je nizom unutarnjih komunikacijskih hodnika, što je omogućilo brzi prijenos ljudstva i resursa u slučaju napada. U funkciji je bio sve do kraja 18. stoljeća, nakon čega gubi stratešku važnost. Tijekom 19. i 20. stoljeća dijelovi strukture zatrpani su ili razgrađeni, a građevinski materijal korišten je u drugim lokalnim gradnjama. Danas su sačuvani fragmenti temelja i donjih zidova, na temelju kojih je moguće rekonstruirati veličinu i geometriju objekta. Na terenu su i dalje vidljivi dijelovi nekadašnjih obrambenih rovova i platoa za topove. Iako u znatnoj mjeri degradiran, lokalitet sjevernog bastiona predstavlja važan izvor podataka o razvoju fortifikacijske arhitekture u Dalmaciji tijekom novog vijeka. Ostatci ilustriraju kako su se vojne strategije prilagođavale novim prijetnjama, te potvrđuju značaj grada kao obrambene točke unutar tadašnjih regionalnih i mediteranskih sukoba.