Kapelanov stan
Kapelanov stan u tvrđavi Klis bio je daleko više od obične sobe – to je bilo mjesto gdje se svakodnevno odlučivalo o sudbini branitelja, ali i o njihovoj vjeri. Zamislite prostoriju skromno opremljenu, ali uvijek ispunjenu tihim razgovorima, molitvama i povjerljivim ispovijedima. Tu su uskoci, umorni od borbi, tražili trenutak predaha i dobivali snagu za nove izazove.
Kapelan nije bio samo svećenik – bio je oslonac, psiholog i prijatelj. Svakog jutra okupljao je vojnike i njihove obitelji, održavao misu i molitve, a često je upravo njegova riječ bila presudna za održavanje morala tijekom dugih opsada. Malo tko zna da su u njegovom stanu skrivani i važni dokumenti te ponekad dragocjenosti tvrđave, jer se vjerovalo da je to najsigurnije mjesto.
Stan je bio smješten blizu središta tvrđave, dovoljno blizu da kapelan može brzo reagirati na svaki poziv u pomoć, ali i dovoljno izdvojen da pruži mir za razmišljanje i molitvu. Ta ravnoteža između buke bitke i tišine molitve bila je ključna – upravo je kapelanova prisutnost povezivala vojnu hrabrost i duhovnu snagu, stvarajući nevidljivi štit oko Klisa.
Jedna zanimljivost: kapelan je često bio i prvi koji je saznao vijesti izvan tvrđave, jer su mu povjeravali poruke i izvještaje, znajući da će ih on čuvati s posebnom pažnjom. Tako je njegov stan postao i tiha veza s vanjskim svijetom, što je braniteljima Klisa bilo od velikog značaja.
- Kapela Sv. Vida
Pred vama je crkva sv. Vida – skromna u veličini, ali velika u povijesnom značaju. Ova građevina, smještena između bastiona Bembo i Malipiero, prošla je put – od starohrvatske crkve, preko osmanske džamije, pa sve do današnje katoličke crkve.
Na ovom su mjestu u 9. stoljeću Hrvati podignuli predromaničku crkvicu, vjerojatno već za vrijeme kneza Trpimira. Njezini ostaci i danas su jasno vidljivi u podu južnog dijela današnje crkve. No, s dolaskom Osmanlija 1537., crkva je porušena, a temelji zatrpani. Turci su ovdje sagradili džamiju, kao zadužbinu Murat-bega Tardića – zapovjednika koji je zauzeo Klis. Bila je to jednostavna, ali čvrsta građevina, s kupolom i minaretom, jedan od rijetkih islamskih objekata u Dalmaciji.
Kad su Mlečani 1648. zauzeli Klis, džamija je preoblikovana u crkvu. Prva misa služena je na zarobljenim turskim barjacima, a prisustvovao joj je i general Foscolo – klečeći, u znak zahvalnosti. Na pročelje je dodan zvonik, a unutra je unesena nova oprema. Barokni umivaonik, donesen iz Providurovog stana, i danas stoji unutra, uz elegantnu škropionicu u obliku školjke.
Unutrašnjost crkve bogata je povijesnim detaljima. Sačuvani su dijelovi oltarne pregrade iz starohrvatske crkve, uključujući mramorni ulomak s natpisom "rex Croatorum filius" i "mea Domaslava regina". Fraza "rex Croatorum filius" znači "kralj Hrvata, sin (kralja)" i označava da je muškarac koji govori u natpisu kralj Hrvata, sin prethodnog kralja, što potvrđuje njegovu legitimnost i pripadnost vladarskoj lozi. Izraz "mea Domaslava regina" znači "moja kraljica Domaslava" i odnosi se na kraljevu suprugu, ženu s titulom regina (kraljica). Ime Domaslava je rekonstruirano na temelju očuvanih dijelova natpisa i smatra se da je riječ o nepoznatoj hrvatskoj kraljici iz prve polovice 10. stoljeća.
Također, pronađen je reljef s prikazom Krista u slavi iz 11. ili 12. stoljeća. Unutrašnjost crkve karakterizira kupola s trompama, osmerostrani tambur i svod od sedre. Sačuvani su i ostaci minareta, koji je porušen tijekom mletačke opsade.
Crkva je kasnije služila i kao vojno skladište, ali unatoč svemu preživjela je ratove, propadanja i obnove. U 20. stoljeću krovište joj se urušilo, ali obnovom 2005. vraćen joj je sjaj. Iznad oltara danas stoji kopija ikone Majke Božje, koju su uskoci odnijeli sa sobom u Split, bježeći pred Turcima. Original se čuva u crkvi Gospe od Dobrića, ali ova kopija vraća duh prošlih vremena na svoje izvorno mjesto.
Audio guides available in:Hrvatski